Iako ova hrestomatija hrvatske filozofije nije povijest hrvatske filozofije niti je može nadomjestiti, ipak se može ustvrditi da je osnovni povijesni uvid pretpostavka takvog pothvata, uostalom prvoga te vrste. Ne ulazeći u raspravu oko svagda neizbježnoga osobnog autorskog pečata izbora i prezentacije tekstova, takvo izdanje mora pružiti minimum povijesnofilozofijske informacije o novijoj hrvatskoj filozofiji.Kako još nije napisana povijest hrvatske filozofije, držim da je uputno uvodnom studijom u ovaj deseti svezak prikazati ona povijesna istraživanja novije hrvatske filozofije koja su uopće omogućila takav izbor hrvatskih filozofa i njihovih filozofijski relevantnih tekstova. Budući da je ovo, kako rekoh, prva hrestomatija hrvatske filozofije, prikaz istraživanja koja su je omogućila bit će i njezino stručno povijesnofilozofijsko „legitimiranje“. Ujedno će se time donekle osvijetliti opći duhovnopovijesni kontekst novije hrvatske filozofije, što ga karakterizira konstituiranje, teorijsko izgrađivanje i definitivno učvršćivanje nacionalne duhovnopovijesne i uže povijesnofilozofijske samosvijesti hrvatske filozofije...