Razdoblje od 1921. do 1925. godine bilo je vrijeme intenzivnog osnivanja i djelovanja nacionalističkih udruženja mladih te sličnih organizacija. Među njima je bilo mnogo onih s hrvatskim predznakom koje su nastajale na području Hrvatske i Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Središnje mjesto u ideologiji svih tih organizacija i pokreta zauzimao je nacionalizam, koji je, uostalom, bio dominantno načelo većine ideologija u tom razdoblju. Osim u neriješenim nacionalnim pitanjima uzrok toga treba tražiti i u društveno-ekonomskim prilikama, jer je država bila nerazvijena, agrarna, s industrijom u začetku i društvom čiju je većinu činilo patrijarhalno seljaštvo. U takvom društvu nacionalizam je postao, između ostaloga, neka vrst ventila za reguliranje nagomilanih nacionalnih i socijalnih problema. Bile su to početne godine nove države Kraljevine SHS, kada su se manifestirale sve nacionalne podjele koje su razdvajale narode koji su je stvorili. Težnja velikosrpskih i integralno jugoslavenskih vladajućih struktura da preuzmu odlučujući položaj i utjecaj u državi te uspostave svoju hegemoniju prisilila je nesrpske narode, posebno Hrvate, na samoorganiziranje i stvaranje različitih hrvatskih organizacija svih profila koje nastoje očuvati hrvatski nacionalni identitet, kulturu i običaje.

(Izvadak iz knjige)