Nesavladiva je taština kriva za to da je dvadesetšestogodišnji pravnik Girolamo Galzigna izgubio dobro ime i 50 forinti. Potomak drevnog i moćnoga rapskog patricijskog roda s velikim se zadovoljstvom i istančanim osjećajem za ekskluzivnost plave krvi dao nazvati gospodinom grofom. Kako i ne bi, kad ga je srodstvo s poznatim dalmatinskim plemstvom, pa čak i sa samim knezovima Bribirskim uzdizalo visoko iznad vulgarnosti domaćih skorojevića. Posebno se ponosio kao nasljednik markiza Natalisa Galzigne i grofa Jurja Galzigne. Prvi je godine 1408. od cara Žigmunda izmolio potvrdu starih rapskih privilegija, a i drugi je, dobrih pola stoljeća kasnije, bio nadasve uspješan zagovornik zavičajne komune u Veneciji. Potonji je bio pravnik, baš kao i Girolamo. Uz neugodnu činjenicu kako su oba davna pretka, kao i grofovstvo, bila samo plod bujne mladenačke mašte, treba reći da je samoprijevara bečkog studenta s malog, jedva poznatoga dalmatinskog otoka ipak uspjela....