Kroz fantazmu mi kao ljudska bića vidimo, prepoznajemo i razumijevamo svijet. Fantazma daje boju i oblik ponašanju, mislima i osjećajima. Neprestano se mijenjajući, fantazme se kreću i razvijaju s našim rastom i, poput snova, stvaraju se putem naših želja, nada, strahova, sukoba i tjeskoba. Proizlazeći iz stvarnog iskustva protkanog emotivnom stvarnošću, lažima koje sami sebi govorimo ili dubokim znanjem o neizbježnim istinama, fantazme nas mogu i obogatiti i zbuniti. Fantazma daje ne samo zadovoljstvo i emotivni odjek već također i strah i tjeskobu svakodnevnom iskustvu te je kao takva određujuća značajka onog što nas čini ljudskim bićem. Značajna je to - i prijeporno raspravljana - ideja u psihoanalizi koja stavlja naglasak na razgovor između nas samih i svijeta u kojemu smo prisiljeni živjeti i kojega smo prisiljeni proživjeti.