Balkan: od geografije do fantazije

“U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini danas ne postoji niti jedna znanstvena ili kulturna ustanova koja bi u nazivu imala Balkan kao područje interesa, što je rezultat prevladavajuće percepcije da Hrvatska nije na Balkanu, odnosno načelne neodređenosti oficijelnog bosanskog identiteta spram pripadnosti države Balkanu”, navodi Katarina Luketić u ovoj knjizi koja udara temelje potencijalnim studijima balkanizma, kao svojevrsnoj podvrsti orijentalizma.

U svakom slučaju za Hrvatsku je Balkan trauma, odatle i dolazi njegovo potiskivanje i ignoriranje. Ali svaka trauma je opruga, što se više potiskuje snažnije se vraća, svako potiskivanje čini je prisutnijom, premda nevidljivom, svako izbacivanje kroz prozor vraća je na vrata. Utoliko je knjiga Balkan: od geografije do fantazije ne samo utemeljujuća za disciplinu balkanizma u Hrvatskoj, nego i potencijalno iscijeliteljska u suočavanju nacije s proizvedenom traumom, svakako jedna od najvažnijih knjiga objavljenih zadnjih godina. Recept za razrješenje “balkanske traume” je jednostavan: identiteti su hibridni, treba ih kao takve i prihvatiti. Što budemo više memorije gomilali, a to je nemoguće izbjeći, kako osobne tako i nacionalne, bit će sve hibridniji. Dovoljno je da ih takvima prihvatimo, da prestanemo inzistirati na lažnim, etničkim i kojekakvim drugim “čistim identitetima”.

Budući da je prva sveobuhvatna studija balkanizma, ova knjiga donosi sažeti pregled discipline, povijesne resemantizacije pojma Balkan i njegovih izvedenica, da bi se koncentrirala na hrvatsku balkansku traumu vjerojatno najbolje sažetu u svojedobnom HDZ-ovu predizbornom sloganu “Tuđman, a ne Balkan”. U zaključnom poglavlju, neočekivano i potresno, Katarina Luketić pokazala je kamo su esencijalizacije i narativizacije, odreda na tragu demonizacije i pojednostavljivanja i banaliziranja Balkana i svega balkanskoga, između ostaloga, dovele, i kamo opet mogu voditi.