Svaki kontinent ima svoju književnost, mitove i sjećanja iz kojih nastaju priče – Antarktika nije iznimka, tvrdi suvremeni talijanski pisac Daniele Del Giudice u svojem djelu Pomični horizont, dobitniku Nagrade Europske unije za književnost.
Posjete tom najjužnijem dijelu Zemlje – i one stvarne i one izmaštane, on bilježi pomnošću kroničara i srcem pisca, ispreplećući svoje putovanje Antarktikom u doba pada Berlinskog zida sa zapisima istraživača s kraja 19. stoljeća, posljednjim pravim i velikim pustolovnim pričama, koje su uz povijesnu važnost nadahnute snažnom strastvenošću i tajnovitošću. Pomični horizont, žanrovski i roman i putopis i kronika, dirljiva je oda snazi prirode surovih ledenih prostranstava koja već više od stotinu godina gube bitku s napretkom čovječanstva.
Antarktika Danielea Del Giudicea tako postaje veliko i tužno zrcalo suvremenoga svijeta, no njezina nestvarna ljepota zavodi nas i mami u polarna prostranstva stopama pustolova, moreplovaca i ledolomaca.
Daniele Del Giudice rodio se 1949. u Rimu. Prvi roman, Lo stadio di Wimbledon, objavio je 1983., a potom je napisao Atlante occidentale (1985.), Nel museo di Reims (1988.), Staccando l‘ombra da terra (1994.), Mania (1997.), I-Tigi. Canto per Ustica (2001. i 2009., s Marcom Paolinijem), Orizzonte mobile (2009.), In questa luce (2013.) i I racconti (2016.). Prije Pomičnog horizonta u hrvatskom su prijevodu objavljena njegova djela Wimbledonski stadion i Brodolom sa slikom. Dobitnik je brojnih nagrada: uz Europsku nagradu za književnost koju je dobio 2009. za Pomični horizont, to su Nagrada grada Viareggia, Nagrada Bagutta, Nagrada Feltrinelli koju dodjeljuje Accademia dei Lincei te Nagrada Fondacije Il Campiello. Uz romane, Del Giudice je objavio eseje o Italu Svevu, Thomasu Bernhardtu, Robertu L. Stevensonu i Primu Leviju, a dugi niz godina radio je kao novinar i predavao dramsku književnost na venecijanskom sveučilištu IUAV. Preminuo je u 2021. u Veneciji.
